Grozdan Knežević
Grozdan Knežević (Makarska, 8. lipnja 1928.[1] – Zagreb, 8. srpnja 2008.[2]) bio je hrvatski arhitekt.
Diplomirao 1953. godine, na Tehničkom fakultetu (Arhitektonski odjel) u Zagrebu, doktorirao 1980. godine s disertacijom „Apsolutna i relativna fleksibilnost u organizaciji stana“. Na istom fakultetu je bio profesor od 1985. – 1995. godine. Autor je brojnih stambenih i obiteljskih zgrada u Zagrebu, poznatiji objekti su, poslovni toranj Industrogradnje na Savskoj cesti, 1972. godine, (stambeni tornjevi u Čazmanskoj ul., 1968. godine, stambene zgrade na Ksaveru, 1975. godine, na Savici, 1984. godine, te mnogo drugih projekata. Za svoj doprinos i zasluge je dobio nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 1993. godine i drugih šezdesetak nagrada.[3]
Knjige čiji je autor s Ivom Kordišem iz Zagreba, su, Stambene i javne zgrade“, Tehnička knjiga, „Višestambene zgrade“. Voditelj je znanstvenih domaćih projekata istraživać glavni američko-hrvatskog projekta znanstvenog „Energetska i ambijentalna rehabilitacija u stanovanju-PN 777“. Izlagao je na 15 izložbi Zagrebačkog salona, „50 godina arhitekture u Hrvatskoj“ i dvije skupne izložbe: „Arhitektura sedamdesetih godina u Hrvatskoj“.
Umro je u Zagrebu, 8. srpnja 2008. i pokopan na Mirogoju.[2]
- ↑ Na dan 8.6.1928.: Rođen Grozdan Knežević, hrvatski arhitekt. www.nadanasnjidan.net. Pristupljeno 1. veljače 2022.
- ↑ a b Grozdan Knežević, 1928 - 2008. • Društvo Arhitekata Zagreba. www.d-a-z.hr. Pristupljeno 1. veljače 2022.
- ↑ Knežević, Grozdan | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2022.
- Knežević, Grozdan Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK