Melko Čingrija
| Melko Čingrija | |
|---|---|
.jpg) | |
Gradonačelnik Dubrovnika
| |
| Mandat 1911. – 1914. | |
| Prethodnik | Pero Čingrija |
| Nasljednik | Ivo Celio-Cega |
| Mandat 1919. – 1920. [1] [2] | |
| Prethodnik | Pero Čingrija [3] |
| Nasljednik | Ottomar Nonveiller |
| Rođenje | 1. travnja, 1873. |
| Smrt | 8. prosinca 1949. |
| Zanimanje | političar |
Melko Čingrija (Dubrovnik, 1873. - Dubrovnik, 1949.), hrvatski političar, sin poznatog političara i dugogodišnjega dubrovačkog gradonačelnika Pera.
Nakon studija prava otvorio je odvjetnički ured u Dubrovniku. Do 1905. pripadao je Narodnoj hrvatskoj stranci, a nakon njene fuzije s pravašima nastavio je djelovati kao član novoosnovane Hrvatske stranke. Bio je zastupnik u Dalmatinskom saboru od 1901. i u Carevinskom vijeću od 1911. godine. U razdoblju od 1911. do 1914. bio je posljednji dubrovački gradonačelnik pod Austrijom. Početkom Prvog svjetskog rata bio je interniran od strane austrijskih vlasti. Potpisnik je Svibanjske deklaracije Jugoslavenskog kluba u Carevinskom vijeću (30. svibnja 1917.) i Ženevske deklaracije (9. studenog 1918.) o stvaranju zajedničke jugoslavenske vlade, čijim članom je i on bio.
Godine 1926. učlanio se u Srpsku narodnu radikalnu stranku Nikole Pašića, što mu je pomoglo da 1931. bude postavljen za viceguvernera Narodne banke Jugoslavije.[4] Godine 1939. objavio je knjigu Dubrovnik i hrvatsko pitanje, u kojoj iznosi i svoje mišljenje da prilikom osnivanja Banovine Hrvatske Dubrovnik nije trebalo da uđe u njen sastav.
- ↑ [1]
- ↑ [2]
- ↑ [3]
- ↑ www.nbs.rs Arhivirano 2013-10-29 na Wayback Machine-u, "Guverneri"
